godzilla2Prošle su već su četiri godine od kada je Ken Watabane, u prethodnom filmu, izgovorio glasovitu rečenicu: "Let them fight". Tada se naslovno čudovište borilo protiv malo poznatog MUTO-a. Ovoga puta će kralj svih čudovišta morati izaći na kraj, ne s jednim, nego s tri čudovišna bića: Rodanom, Mothrom i Kingom Ghidorahom. Kako ta bića izgledaju možete pogledati u novome traileru za film Godzilla: King of the Monsters.

marvels daredevilMali šok je odjeknuo internetom kad je Netflix izjavio kako neće biti 4. sezone "Daredevila". "Marvelov Daredevil se neće vratiti u 4. sezoni na Netflixu" - izjavio je Netflix za CNN. Slijepog odvjetnika iz Hell's Kitchen možda nastavimo gledati negdje drugdje... nadamo se.

grrmartin 300yearsPomahnitalo krenuh 14. listopada na Martinov blog na kojem je objavio vijest o datumu izlaska novog štiva iz serijala "A Song of Ice and Fire". Povratak u Westeros omogućio nam je već danas, pustivši u prodaju prvu od dvije knjige "Fire and Blood: 300 Years Before A Game of Thrones (A Targaryen History)".

HP wizards uniteSredine doslovno nema kad se spomene Harry Potter. Ako spadate u kategoriju obožavatelja sigurni smo da će Vas zainteresirati vijest, ali i mogućnost predbilježbe na igru koju mnogi u svijetu s nestrpljenjem očekuju.

kruna ponoci 2D

Drugi nastavak svjetski poznate tetralogije "Prijestolje od stakla" je objavljen u hrvatskom prijevodu. Pod nasovom "Kruna ponoći" Celaena Sardothien nastavlja obavljati svoju dužnost kao kraljev ubojica, ali na svoj način.

Falanga

Autor: Freya

Pojam falanga potječe od grčke riječi phalanx što znači 'tutnjava' (ponegdje se može naići i na manje vjerojatno porijeklo od grčke riječi phalangos što znači "prst"). To je borbeni poredak grčkog pješaštva iz klasičnog razdoblja koji je ušao u uporabu kao jedina formacija koja se zbog svoje kompaktnosti mogla uspješno suprotstaviti napadima azijskih naroda, osobito u vrijeme ratova s Perzijancima.

Falanga je podigla grčku vojnu vještinu na visoku razinu te omogućila Tebancu Epaminondi da provede svoju taktiku u djelo, a kasnije Filipu te osobito Aleksandru da ostvare neke od najsmionijih i najgenijalnijih strateških zamisli koje svijet poznaje.

Najraniji poznati prikaz vojne formacije nalik falangi nalazi se na jednoj sumerskoj steli iz 2450. godine pr. Kr., na kojoj su ratnici opremljeni kopljima, kacigama i velikim štitovima koji pokrivaju čitavo tijelo. Teško da postoji ikakva povezanost između grčke falange i ovakvih prethodnika, jer su načela stvaranja zida od štitova i neprobojne palisade od kopalja poznata gotovo posvuda među vojskama velikih civilizacija tijekom povijesti.

Grčka falanga nastala je najvjerojatnije u 7. stoljeću pr. Kr. u polisu Argosu, nakon što se pojavio veliki štit hoplon (poznat i pod nazivom aspis), koji je omogućio njezino stvaranje. Falanga hoplita jest formacija u kojoj su vojnici u redovima zbijeni jedan uz drugoga, tijela pokrivenih štitovima, dok su oni u prvih nekoliko redova držali koplja uperena prema neprijatelju preko prvog reda štitova.

Najjači hopliti nalazili su se na desnoj strani falange. U bitci bi se jedna falanga sukobila s drugom, pri čemu je cilj bio poremetiti i razbiti protivničku formaciju i tada napadati mačevima. Uspjeh falange tako je u najvećoj mjeri ovisio o tome jesu li hopliti uspjeli čvrsto zadržati formaciju tijekom bitke.

phalanx

Osnovna jedinica koja je činila falangu nazivala se lohos. Svaki lohos sastojao se od dvaju pentekostisa, tj. skupine od pedeset vojnika. Svaki pentekostis činile su dvije enomotije. Četiri lohosa činila su jednu moru kojoj je bio pridružen konjanički odred, koji se također zvao mora.

Prije početka bitke obje bi se strane hrabrile pjevanjem ratničkih pjesama, a napredovale bi uz pratnju truba, frula ili bubnjeva. Kad bi se približile jedna drugoj krenule bi u trk, nastojeći održati stabilnost svoje formacije. Obje falange bi se žestoko sudarile, a daljnji tijek bitke ovisio je najviše o snazi, vještini i izdržljivosti vojnika u prvim redovima i onih u pozadini.

Slaba strana falange bila je nemogućnost njezine reorganizacije ukoliko bi neprijateljski napad uspio probiti prvi bojni red, pa je u početku takav borbeni ustroj služio prije svega postavljanju dviju zaraćenih vojski jedne nasuprot drugoj, bez mogućnosti manevriranja.

No ipak je klasičan način borbe uvijek bio zasnovan na akciji falange i glavni cilj bio je proboj prvih bojnih redova ili krilni napad, osobito s desne strane koja je bila osjetljivija od lijeve jer nije bila zaštićena štitom. Naime, već se od najranijih vremena za vođenje tradicionalne borbe koristilo stvaranje hoplitskih redova rame uz rame, tako da su štitovi koji su bili u lijevoj ruci činili neprekinutu barijeru s prednje strane tijela vojnika.

phalanx2

Tijekom vremena pojedini vojskovođe pokušali su poboljšati i donekle izmijeniti falangu kako bi ju prilagodili zahtjevima različitih situacija i sve zahtijevnijim potrebama vođenja bitaka. Primjer nalazimo u slavnoj bitci na Maratonskom polju (490. g. pr. Kr.) u kojoj su Atenjani smanjili broj redova falangista kako bi falangu što više razvukli u širinu. Na taj način smanjili su gubitke od perzijskih strijelaca i onemogućili Perzijancima da ih opkole.

U bitci kod Leuktre (371. g. pr. Kr.) tebanski vojskovođa Epaminonda upotrijebio je taktiku kojom je porazio Spartu. Stanjio je sredinu i desno krilo falange kako bi na lijevom krilu dobio masu od pedeset redova vojnika i ta formacija, nazvana 'kosa falanga', Tebancima je omogućila pobjedu.

Ove promjene omogućile su Filipu II. Makedonskom stvaranje pješačke vojske brže i jeftinije nego što su to uspijevali grčki polisi na jugu. Filip je kao mladić nekoliko godina boravio kao talac u Tebi gdje je iz prve ruke upoznao novu tebansku strategiju i taktiku te ih upotrijebio kao temelj reorganizacije svoje vojske.

Falangisti u makedonskoj vojsci bili su profesionalni vojnici, vrhunski uvježbani, što im je osiguravalo nadmoć nad grčkim vojskama. Filipova falanga nastupala je u čvrsto zbijenoj formaciji, s vođom – dekadarhom -  na početku svakog stupca vojnika i s još jednim u sredini, tako da su se stražnji redovi, ukoliko je zatrebalo, mogli premjestiti na krila. (titula dekadarh govori da je izvorna postrojba imala dubinu od deset, a ne šesnaest redova.)

MacedonianPhalanx

Veća je fleksibilnost falange postignuta uvođenjem u sredinu postrojbe nekoliko redova lakog pješaštva i strijelaca te poddiobom pješačke mase na jedinice slične regimenti – taxeis -  svaka od 1500 vojnika, katkad podijeljene na čete. Povećana je sigurnost zahvaljujući bočnoj i stražnjoj zaštiti postrojbe taktičkom upotrebom konjice, lakog pješaštva i specijalnih odreda, kao npr. praćkara.

U makedonskoj vojsci falangu je činilo šesnaest sintagmi hoplita zbijenih jedan uz drugoga; sintagma se sastojala od kvadrata od po šesnaest redova sa šesnaest stupaca vojnika. Hoplit je bio naoružan vrlo dugim kopljem, sarisom. U obrambenoj borbi hopliti iz prvih šest redova spuštali bi svoje sarise usmjerivši ih prema neprijatelju i držali ih čvrsto oslonjene o tlo kako bi zaustavili napad kolima i svaki pokušaj upada protivnika u njihove zbijene redove.

U ofanzivnom nastupanju falanga je stupala u korak, s dijelom sarisa podignutim, a dijelom spuštenim, djelujući na neprijatelja udarnom silom. Falanga je čak i sa svojom discipliniranom zbijenošću, bila vrlo ranjiva na krilima i straga. Stoga su je tijekom bitke na svakom krilu štitile konjaničke postrojbe, sastavljene od osam odreda, od kojih je svaki imao osam konjanika sprijeda i osam u dubinu. Straga je falangu štitila odstupnica koju su činili peltasti, sastavljena od šesnaest jedinica lakog pješaštva sa šesnaest ljudi naprijed i osam u dubinu. Oni su imali ulogu odstupnice, ali i pričuve.

falang5

Aleksandar je smanjio broj redova hoplita kako bi se falanga prilagodila kretanju na različitim terenima. Tada se falanga koristila u središtu bojnog rasporeda pa je na jednom krilu imala podršku velike konjaničke postrojbe, čiji je zadatak bio manevrirati na krilu i iza neprijatelja te ga slijediti nakon eventualnog uspjeha. Novim sustavom izbjegnuti su ozbiljni nedostatci koji su staru hoplitsku falangu onemogućivali u iskorištavanju svih njezinih mogućnosti u borbi na otvorenom polju.

Ostali su, međutim, drugi nedostatci. Svaka promjena položaja i dalje je bila vrlo problematična za vojnike s tako glomaznim oružjem, do te mjere da se na stražnje i bočne položaje nisu mogli postavljati stariji i iskusniji vojnici kao pezetairoi (teško naoružani pješaci). S druge strane, kako bi se osigurala veća mogućnost manevriranja, taxeis su bile međusobno odvojene, ali je između njih bilo potrebno ostaviti prolaze koji su bili korisni u slučaju manevra. Slaba strana bila je što je i neprijatelj imao mogućnost za ubacivanje u te prolaze i onemogućivanje stalne postave falange.

Pješak makedonske falange nosio je sa sobom minimum vojne opreme i manji štit, a na svakih nekoliko vojnika bio je samo po jedan poslužitelj. To je falangi omogućavalo kretanje brzinom većom no što je mogla postići ijedna suvremena grčka pješačka vojska.

phalanx3

Misli se da su se sarisi zbog svoje velike dužine – oko 4,3 metra ili čak i duže – morali držati objema rukama, no upotrebljavajući ih u borbi vojnici su koristili samo jednu ruku, što je vidljivo na spomenicima i zapisano u povijesnim izvorima, a to svjedoči o njihovoj velikoj uvježbanosti i snazi. Prije bitke saris je nošen u dva dijela da bi bio sastavljen za uporabu tijekom bitke. U bliskoj je borbi, međutim, takvo oružje bilo neupotrebljivo jer je prije svega služilo kako bi se protivnik održao na odstojanju. Zato je svaki falangist nosio i kratki mač za borbu na blizinu.

U to vrijeme postoji i jedan novi tip teškog pješaštva koji su Makedonci upotrebljavali gotovo stalno. To su hipaspisti. Imali su štit jednak onome u peltasta, što znači mali okrugli štit ili u obliku citre, s tim da se njihova oprema (oklop, kaciga, knemide, saris) zapravo nije razlikovala od one falangističkih hoplita.

Međutim, oni su bili izabrana grupa s posebnim značajkama, određena kako bi ojačavala i za sobom povlačila obično pješaštvo iz reda falange. S tim pojačanjem odabranih trupa makedonska je falanga s Aleksandrom Velikim i svim njegovim nasljednicima ostala temelj koji je omogućivao široku uključenost lakog pješaštva i konjice.

Te su se grupe osjećale sa stražnje strane zaštićene pješaštvom koje više nije odlučivalo o ishodu bitaka kao što je bio slučaj u klasično vrijeme, ali je pobjedu činilo mogućom, jamčeći maksimalan koeficijent sigurnosti taktike.

falanga_vs_rim.jpg

Makedonska falanga nije se u osnovi bitno razlikovala od hoplitskih falangi grčkih država. Njezine prednosti sastojale su se u vrhunskoj uvježbanosti vojnika, dugačkom oružju koje je protivničkoj konjici i pješaštvu onemogućivalo pristup, znatno lakšoj opremi zbog čega su makedonski falangisti bili puno pokretljiviji i izdržljiviji. U Filipovo i Aleksandrovo vrijeme makedonska falanga imala je potpunu tehničku premoć nad vojskama grčkih polisa.

Vojske ranog helenizma bile su slično opremljene i ratovale su uglavnom na isti način kao i Aleksandrova vojska. Pri kraju razdoblja, međutim, opaža se iskorak prema upotrebljavanju same falange kao vojske koja je napadala protivnika vrlo slično načinu na koji su to činili nekadašnji hopliti. To ju je činilo vrlo ranjivom, no sve dok su se i drugi koristili istom taktikom to i nije bilo toliko presudno.

No, kad su se pojavile rimske legije, falanga se pokazala inferiornom u svakom većem sukobu od kojih je najpoznatija bitka kod Pidne. Tu su se Rimljani uspješno probili kroz rupe u liniji falange i tada lako porazili falangiste u bliskoj borbi. 

 

Izvori:

Skupina autora: Povijest 3, Helenizam i rimska Republika, EPH, Zagreb 2007. 31,33
http://en.wikipedia.org/wiki/Phalanx_formation
http://digilander.libero.it/tepec/falange.htm
http://en.wikipedia.org/wiki/Macedonian_phalanx

Goblinov gebis

Galerija

Kliknite na strip za čitanje! Ako želite pogledati starije brojeve posjetite arhivu.

Povezivanje

Primaj obavijesti o novostima na Fantasy Hrvatska putem e-maila!

 
Pratite nas putem RSS-a! Facebook stranica Pratite nas na Twitteru!

Korisnička zona