godzilla2Prošle su već su četiri godine od kada je Ken Watabane, u prethodnom filmu, izgovorio glasovitu rečenicu: "Let them fight". Tada se naslovno čudovište borilo protiv malo poznatog MUTO-a. Ovoga puta će kralj svih čudovišta morati izaći na kraj, ne s jednim, nego s tri čudovišna bića: Rodanom, Mothrom i Kingom Ghidorahom. Kako ta bića izgledaju možete pogledati u novome traileru za film Godzilla: King of the Monsters.

marvels daredevilMali šok je odjeknuo internetom kad je Netflix izjavio kako neće biti 4. sezone "Daredevila". "Marvelov Daredevil se neće vratiti u 4. sezoni na Netflixu" - izjavio je Netflix za CNN. Slijepog odvjetnika iz Hell's Kitchen možda nastavimo gledati negdje drugdje... nadamo se.

grrmartin 300yearsPomahnitalo krenuh 14. listopada na Martinov blog na kojem je objavio vijest o datumu izlaska novog štiva iz serijala "A Song of Ice and Fire". Povratak u Westeros omogućio nam je već danas, pustivši u prodaju prvu od dvije knjige "Fire and Blood: 300 Years Before A Game of Thrones (A Targaryen History)".

HP wizards uniteSredine doslovno nema kad se spomene Harry Potter. Ako spadate u kategoriju obožavatelja sigurni smo da će Vas zainteresirati vijest, ali i mogućnost predbilježbe na igru koju mnogi u svijetu s nestrpljenjem očekuju.

kruna ponoci 2D

Drugi nastavak svjetski poznate tetralogije "Prijestolje od stakla" je objavljen u hrvatskom prijevodu. Pod nasovom "Kruna ponoći" Celaena Sardothien nastavlja obavljati svoju dužnost kao kraljev ubojica, ali na svoj način.

Četvrti križarski rat

Autor: Freya

Priprema za pohod

Nakon neuspjeha Trećeg križarskog rata malo je katolika zanimao novi križarski pohod. Ayubidski sultanat vladao je Jeruzalemom, a tek mali broj posjeda ostao je pod kršćanskom vlašću, uglavnom nekoliko gradova na obali Sredozemnog mora. Jeruzalemsko Kraljevstvo preživjelo je i vladalo, ali samo malim područjima.

innozenz3
Inocent III.

Ipak, 1198. godine na papinsku stolicu sjeo je papa Inocent III. koji je poticanje novog pohoda smatrao ciljem svojeg pontifikata. Njegovi pozivi uglavnom su ostali bez odjeka kod europskih vladara; Njemci su se borili protiv papinske vlasti, a Englezi i Francuzi još uvijek su međusobno ratovali.

No, križarska je vojska 1199. godine u pokrajini Champagne, u središtu francuskog viteštva, organizirala turnir na kojem su grof Theobald (Thibaut) od Champagnea i mnogi drugi francuski plemići pristupili križarima.

Nakon Thibautove smrti, na čelo križara izabran je talijanski grof Boniface od Montferrata. On i ostali vođe su u Veneciju i Genovu poslali izaslanike kako bi dogovorili prijevoz do Egipta koji je bio cilj ovog pohoda. Genova je odbila, ali je Venecija pristala poslati vojsku.

Na čelu izaslaništva u Veneciju bio je Geoffrey de Villehardouin. Gradovi kao što su Venecija i Genova već su bili navikli na prijevoz križara do Svete Zemlje za određenu plaću jer se tada davala prednost putovanju morem, a ne kopnom kao što su putovali prvi križari. Međutim, izaslanici grofa od Champagnea predložili su ugovor veći od bilo kojeg ugovora za prijevoz sklopljenog ranije.

Križari su očekivali da će se 1202. godine u Veneciji okupiti sila od 33.500 ljudi, a Veneciji su obećali 85.000 srebrnih maraka za njihov prijevoz i prehranu u vremenu od godinu dana. Očekivana vojska bi se sastojala od 4500 vitezova na konjima, 9000 štitonoša i 20.000 pješaka. Mlečani su križarima obećali 50 ratnih galija za pratnju i zaštitu transportnih brodova. Do 1202. godine Venecija je u potpunosti ispunila svoj dio ugovora.

Villehardouin se osjećao posramljeno jer križari još nisu isplatili obećanih 85.000 srebrnih maraka. Grof od Champagnea je umro, a mnogi koji su obećali doći ostali su kod kuće. Umjesto 33.500 križara koji su se trebali okupiti u Veneciji, okupilo ih se samo oko 10.000. Isplata onih 85.000 maraka također nije bila dovršena jer je nedostajalo još oko 34.000 srebrnih maraka. 85.000 maraka bila je iznimno nerealna svota jer je toliko iznosio dvostruki godišnji prihod engleskog ili francuskog kralja!

enrico_dandolo
Enrico Dandolo

Dužd koji je sklopio tako ogroman dogovor bio je Enrico Dandolo, slijep čovjek koji je prešao osamdesetu, ali još uvijek lukav vladar i pregovarač. Moguće je da je uvidio nerealnost tolike svote i predvidio da će križari dugovati Republici.

Način na koji će se križari odužiti Republici mu nije bilo teško pronaći jer je imao trn u oku koji mu je onemogućavao potpunu dominaciju Jadranom.

Najveći dio križarske vojske koja se u listopadu 1202. godine okupila u Veneciji potjecao je iz Francuske: Blois, Amiens, Champagne, Saint-Pol, Ile-de-France, Burgundija.
24. lipnja 1202. godine vojska je trebala isploviti prema Kairu, tadašnjem središtu muslimanskog svijeta. Međutim, kako nije postojao čvrst dogovor prema kojem bi svi trebali isploviti iz Venecije, mnogi su odabrali druge luke: Marseilles, Genovu, neke luke u Flandriji.

 

Opsada i pad Zadra

U borbi za vlast nad Dalmacijom između Venecije i kraljeva iz dinastije Arpadovića, Zadar je igrao važnu ulogu. Godine 1181. ponovno se našao pod vlašću ugarsko-hrvatskih vladara, ali Mlečani se s tim nisu pomirili, neuspješno ga pokušavajući preoteti. Pomoć je dobio od ugarsko-hrvatskog kralja Emerika koji je i sam bio kršćanin.

Kralj se prijavio za križarski rat, ali očito samo iz političkih razloga jer nikada nije ni obavio pripreme za polazak. Ovakav Zadar, pod vlašću nekog drugog, Dandolu i Veneciji jako je smetao. Dandolo je odlučio kako će se križari odužiti ako za njega osvoje Zadar.

Osvajanju Zadra protivili su se francuski barun Simon de Montfort i cistercitski opat Les-Faux-de-Cernay. Novi predvodnik pohoda nakon smrti Theobalda od Champagnea, markiz Boniface od Montferrata, slagao se s osvajanjem jer je bilo potrebno za otplatu Veneciji. Papa Inocent III. izopćio je cijelu vojsku jer je pod stijegom križa napala kršćanski grad.

10. studenoga 1202. godine križarski brodovi stigli su do Zadra. Združena vojska se utaborila pred gradom 12. studenoga, a sljedećeg dana započela je opsada. Zadrani su se već ranije, saznavši za mletačke namjere, obratili za pomoć kralju Emeriku, no on je križarima samo uputio poslanstvo s molbom da ne osvajaju grad. U nadi da će to odvratiti križare, građani su na gradske zidine povješali križeve i svete slike.

Andrea_Vicentino_Krizari_osvajaju_grad_Zadar_1202_
Andrea Vicentino: Križari osvajaju Zadar

Napad na grad započeo je iskrcavanjem Mlečana i križara. Venecijanska flota u tom trenu brojala je 100 transportera konja, 50 transportera ljudi i 50 ratnih galija. Njihovi su transporteri bili dugi otprilike 30 m, široki 9 m, a visoki čak 12 m i mogli su prenijeti 600 pješaka. Transporteri konja imali su posebnu dasku koja se spuštala na zemlju kako bi konjanici mogli odjahati ravno s broda.

Iako su preko ulaza u zadarsku luku bili postavljeni lanci i brodobrani, Mlečani su ih probili i vojska je sišla na kopno. Nakon petodnevne opsade, Zadrani su se 18. studenoga 1202. godine predali na milost i nemilost napadačima. Mlečani i križari međusobno su podijelili i opljačkali osvojeni grad, no većina ga je građana uspjela napustiti.

Križarsko osvajanje Zadra osudilo je cijelo zapadno kršćanstvo. Nakon što mu se obratio kralj Emerik, papa Inocent III. je 1203. godine križarima zaprijetio anatemom ne prestanu li razarati grad i ne nadoknade li građanima sve što su opljačkali. Za svoja zlodjela trebali su se ispričati i samome kralju.

 

Dolazak princa

alexius4
Aleksije Angel

Međutim, u Zadar je stigla zima i križari su odlučili ostati u gradu dok ne budu mogli isploviti. Za to je vrijeme Boniface od Montferrata, predvodnik pohoda, otišao posjetiti svog rođaka Filipa od Švabije, Svetog rimskog cara. Na dvoru Filipa od Švabije bio je i Aleksije Angel, sin Isaaca II. Angela, svrgnutog bizantskog cara.

Čim je njegov otac svrgnut 1195. godine, Aleksije je pobjegao na Filipov dvor. Postoji i teorija kako je Boniface ovo očekivao jer su njegova braća imala dobre pozicije u Bizantskom Carstvu, a sam Filip imao je bračne veze s obitelji Angel.

Bilo kako bilo, Aleksije je dao ponudu križarima: ako oni za njega osvoje Carigrad i vrate mu prijestolje, on će vratiti Bizant katoličkoj vjeri, pomoći križarskoj mornarici pri transportu, pridružiti se križarskom pohodu i osigurati 10.000 vojnika i 200.000 srebrnih maraka za sam pohod.

Mlečani su se složili sa skretanjem s puta jer su ionako već nekoliko godina imali netrpeljive odnose s Grcima. Mlečani su u Bizantu trebali imati trgovačke povlastice i nisu morali plaćati porez, ali Grci su to proširili i na Genovljane i Pižane. Također su, unatoč dogovoru, oporezivali mletačke trgovce.

1171. godine u Bizantu je svim Mlečanima oduzeta roba i svi su bili zarobljeni, a potom je uslijedio progon Latina. Mletački dužd Enrico Dandolo u mladosti je radio kao ambasador u Bizantu, a vjerojatno je i sudjelovao u žučnim pregovorima koji su se održali nakon progona. Sve to, skupa s trgovačkim interesima, dalo je Mlečanima “opravdanje” da krenu prema Bizantu.

 

Opsada Konstantinopolisa

Potkraj lipnja 1203. godine velika flota od 60 ratnih galija, 100 transportera konja i 50 velikih transportera te s 300 opsadnih strojeva, stigla je do Konstantinopolisa. U to vrijeme grad je brojao oko 150.000 stanovnika, imao je vojnu posadu od 30.000 ljudi, uključujući stražu od 5000 Varjaga i flotu koju je činilo 20 galija. Bio je dobro zaštićen bedemima s kopna i mora.

Prvobitni plan križara bio je vratiti Aleksija na prijestolje kako bi dobili pomoć koju im je obećao, očekujući kako će ga građani dočekati dobrodošlicom. Međutim, oni su ih ismijavali i rugali im se dok su s deset galija plovili duž zidina. conquestofconstantinoplebythecrusadersin1204
Križari osvajaju Konstantinopolis

Plan se promijenio. Grad su morali zauzeti silom. Kako bi to ostvarili, morali su prijeći Bospor. Oko 200 brodova, transportera s konjima i galija upotrijebljeno je kako bi se vojska prebacila preko moreuza, gdje se Aleksije sučelio s bizantskom vojskom duž obale, sjeverno od predgrađa Galata. Tu se nalazila kula koja je čuvala jedan kraj lanca koji je priječio prilaz konstantinopolskom ‘Zlatnom rogu’ i nakon što su je osvojili, križarima je bio slobodan prilaz luci.

17. lipnja počela je opsada. Četiri divizije napadale su zidine s kopna, dok je venecijanska flota napadala s mora. Bizantinci su se uspjeli oduprijeti iako je u požaru koji je zahvatio dio grada tijekom povlačenja Venecijanaca bez svojih domova ostalo oko 20.000 ljudi. Po Aleksija je ova epizoda završila povoljno jer su građani Konstantinopolisa, demoralizirani požarom i štetom koju je učinio, pristali postaviti ga na prijestolje kao Alexiusa IV., zajedno s njegovim ocem Isaacom.

ulazak_kriara_u_konstantinopolis
Ulazak križara u Konstantinopolis

Aleksije je ubrzo uvidio kako će teško održati obećanje dano križarima jer je njegov prethodnik pobjegao iz grada, pri tome gotovo ispraznivši carske riznice. Zato je dao rastaliti i prekovati skupocjene bizantske i rimske ikone. No i tada je uspio smoći tek 100.000 srebrnih maraka što je bila tek polovica obećanog iznosa, ali je uspio navući na vrat mržnju građana. Zato je od križara isposlovao produžetak ugovora za daljnjih šest mjeseci.

U međuvremenu su se u gradu i dalje odvijale povremene bitke. U jednoj od njih, kako bi pobjegli zaštićeni vatrenim zidom, Mlečani su ponovo prouzročili požar u kojem je opet izgorio veliki dio Konstantinopolisa.

Alexius_V
Alexius V.

Opozicija prema Aleksiju je rasla i kulminirala urotom koju je potaknuo dvorjanin Alexius Ducas ‘Murtzuphlos’. Aleksije je zbačen s prijestolja i ubijen, a Ducas se proglasio carem Alexiusom V. Ubrzo nakon toga umro je i stari Isaac.

Ljuti zbog ubojstva svog patrona, križari i Mlečani zatražili su od novog cara ispunjenje ugovora koji su utanačili s njegovim prethodnikom. Nakon što je on to odbio, križari su ponovo napali grad 8. travnja 1204. godine, no ni tada ga nisu uspjeli osvojiti. Bizantinci su projektilima uništili mnoge njihove opsadne strojeve, a ni vrijeme im nije išlo na ruku jer je nepovoljan vjetar onemogućavao brodovima da se dovoljno približe gradskim zidovima kako bi ih mogli gađati.

Kako bi ohrabrili već demoraliziranu vojsku, svećenici su sastavili poruku koju su proširili među vojnicima. Suština poruke bila je u tome da posljednji neuspjeh nije Božja kazna za griješni pothvat, već samo test jer pohod na Konstantinopolis nije griješan, već pravedan i uspjet će uz njihovu čvrstu vjeru. Riječima kako su "Grci gori od Židova’’ te uz prizivanje Božjeg i Papinog autoriteta, svećenici su uspjeli vojsci vratiti poljuljanu vjeru i hrabrost te je uslijedio novi napad na grad. Iako je careva vojska bila spremna za bitku, on sam je noću pobjegao iz grada.

 

Pad Konstantinopolisa

12. travnja vrijeme se konačno okrenulo u korist križara i mletački su se brodovi uspjeli približiti zidu. Nakon kratke bitke, sedamdesetak je križara ušlo u grad. Zauzeli su sjeveroistočni dio grada odakle su napadali njegove ostale dijelove. No, u namjeri da se zaštite ‘vatrenim zidom’, spalili su njegov veći dio.

Grad je konačno bio osvojen i križari su krenuli u strašno i divljačko haranje što je potrajalo tri dana tijekom kojih je uništen ili opljačkan ogroman broj antičkih i srednjovjekovnih rimskih i grčkih umjetnina. Uništena je i veličanstvena konstantinopolska biblioteka.

Unatoč svojim zavjetima i prijetnjama ekskomunikacijom, križari su oskvrnjivali gradska svetišta te uništavali i pljačkali sve do čega su mogli doći. Pričalo se kako je ukupna opljačkana vrijednost iznosila oko 900.000 srebrnih maraka od čega su Mlečani uzeli 150.000, a križari 50.000. Daljnjih 100.000 međusobno su podijelili, a ostatak od 500.000 maraka sakrili su mnogi križarski vitezovi.

Nakon što se stanje u gradu smirilo, carstvo je podijeljeno između Venecije i križarskih vođa te je osnovano Latinsko carstvo Konstantinopolis. Na prijestolje nije postavljen Boniface zbog svoje rodbinske povezanošću s prijašnjim carstvom, već je za cara okrunjen Baldwin od Flandrije.

constantinople_mural_fourth_crusade
Konstantinopolis

Boniface je osnovao Kraljevinu Thessalonica, koja je bila u vazalnom odnosu prema novom Carstvu. Venecijanci su osnovali i svoje Vojvodstvo na otocima Egejskog mora, a bizantski izbjeglice sa svoje su pak strane osnovali nekoliko vlastitih država, među kojima su najznačajnije bile Nikejsko carstvo pod Theodorom Lascarisom, Trebizondsko carstvo i Epirsko despotstvo.

 

Izvori:

Piers P. Read: Templari, Stari Grad, Zagreb, 2003.
Frederic C. Lane: Povijest Mletačke Republike, Golden Marketing, Zagreb, 2007.
http://en.wikipedia.org/wiki/Fourth_Crusade
http://en.wikipedia.org/wiki/Siege_of_Zara

 

Goblinov gebis

Galerija

Kliknite na strip za čitanje! Ako želite pogledati starije brojeve posjetite arhivu.

Povezivanje

Primaj obavijesti o novostima na Fantasy Hrvatska putem e-maila!

 
Pratite nas putem RSS-a! Facebook stranica Pratite nas na Twitteru!

Korisnička zona