godzilla2Prošle su već su četiri godine od kada je Ken Watabane, u prethodnom filmu, izgovorio glasovitu rečenicu: "Let them fight". Tada se naslovno čudovište borilo protiv malo poznatog MUTO-a. Ovoga puta će kralj svih čudovišta morati izaći na kraj, ne s jednim, nego s tri čudovišna bića: Rodanom, Mothrom i Kingom Ghidorahom. Kako ta bića izgledaju možete pogledati u novome traileru za film Godzilla: King of the Monsters.

marvels daredevilMali šok je odjeknuo internetom kad je Netflix izjavio kako neće biti 4. sezone "Daredevila". "Marvelov Daredevil se neće vratiti u 4. sezoni na Netflixu" - izjavio je Netflix za CNN. Slijepog odvjetnika iz Hell's Kitchen možda nastavimo gledati negdje drugdje... nadamo se.

grrmartin 300yearsPomahnitalo krenuh 14. listopada na Martinov blog na kojem je objavio vijest o datumu izlaska novog štiva iz serijala "A Song of Ice and Fire". Povratak u Westeros omogućio nam je već danas, pustivši u prodaju prvu od dvije knjige "Fire and Blood: 300 Years Before A Game of Thrones (A Targaryen History)".

HP wizards uniteSredine doslovno nema kad se spomene Harry Potter. Ako spadate u kategoriju obožavatelja sigurni smo da će Vas zainteresirati vijest, ali i mogućnost predbilježbe na igru koju mnogi u svijetu s nestrpljenjem očekuju.

kruna ponoci 2D

Drugi nastavak svjetski poznate tetralogije "Prijestolje od stakla" je objavljen u hrvatskom prijevodu. Pod nasovom "Kruna ponoći" Celaena Sardothien nastavlja obavljati svoju dužnost kao kraljev ubojica, ali na svoj način.

Propast Rimskog Carstva II: Kriza 3. stoljeća

Autor: Veles

Kriza 3. stoljeća i ratovi s Perzijom temeljito su promijenili stvarnost Rimskog Carstva. Antički svijet tijekom prethodnih dvjesto godina bio je, načelno, podosta sličan našemu danas. Unutar relativne sigurnosti koju je Carstvo pružalo razvila se svojevrsna globalna ili pseudo-globalna kultura u kojoj su se miješali običaji, proizvodi, vjerovanja, jezici, klase, rase i stanovnici raznih dijelova staroga svijeta. U Britaniji se štovala egipatska božica Izida, kršćanski zeloti vodili su polemike protiv budističkih redovnika, rimska se aristokracija odjevala u kinesku svilu, u arenama po Galiji i Germaniji borili su se lavovi i tigrovi protiv slonova i nosoroga, bogati turisti putovali su kako bi vidjeli Grčku, Bliski Istok, Egipat i, jednom rječju, cijelo je Carstvo postajalo jedan veliki melting pot.

bestiarii.jpgTrgovačka je mreža cvjetala, prenoseći se brodovima Sredozemljem, a do gradova u unutrašnjosti karavanama po čuvenim rimskim cestama. Razvijalo se poduzetništvo i nekakva srednja klasa, dakle ljudi koji su mogli živjeti relativno pristojnim životom od vlastitog rada.

To je sve funkcioniralo već stoljećima, usprskos činjenici da je Imperij bio krajnje nestabilna politička tvorevina i to još od doba kasne Republike. Počevši s Augustom, imperatori su zapravo igrali svojevrsnu farsu u kojoj su vlastiti prosvjećeni apsolutizam maskirali iza drevnih republičkih institucija, konkretno, Senata. To je stvaralo određene probleme koje Carstvo nikad nije riješilo. Teoretski, svakog novog cara birao je i potvrđivao Senat i rimski narod, a zbog održavanja te maske demokracije ispred lica diktature, nikad naprosto nisu mogla biti jasno i glasno definirana pravila sukcesije.
To je, naravno, otvaralo vrata prevratima, vojnim udarima i građanskim ratovima. Usprkos tome, Rim je kroz svoja prva dva stoljeća uglavnom uspio održavati duže periode mira i stabilnosti (pax romana), uglavnom zato što još od doba Hanibala nije imao ozbiljnijeg vanjskog neprijatelja.

Međutim, pojavom Sassanida početkom 3. stoljeća, taj trzavi sistem potpuno je krahirao i raskrinkala se sva ranjivost imperija. Bez jasnih pravila održavanja i prijenosa vlasti, vojna sila postala je jedinim jamcem političke stabilnosti usred sasanidi_1.jpgtakvog kaosa. Moćni su se zapovjednici legija i provincija već od prije znali nadmetati za prijestolje u građanskim ratovima, ali sada je to zbilja uzelo maha.
U periodu od pedeset godina, između 235. do 285., smjenilo se gotovo jednako toliko careva kao i kroz prethodna dva stoljeća. I to ne računajući one koji su vladali u odcjepljenom Galskom Carstvu, ili u kraljevstvu Palmyre!

Vojska je tako postala odlučujući faktor u zadobivanju i održavanju političke vlasti. To je dovelo do drugog problema - financiranje rastuće vojne sile. Carevi-vojskovođe u 3. stoljeću stoga su započeli s masprodukcijom kovanica u kojima su sve više i više smanjivali udio srebra. To je, naravno, dovelo do hiperinflacije, koja je kroz desetljeća potpuno uništila rimski monetarni sustav. Novac je izgubio svaku stvarnu vrijednost i ljudi su se ponovo počeli okretati trampi kao jedinom efikasnom obliku trgovine. Time je, opet, uništena trgovina unutar Carstva.
Interna nestabilnost i povremene provale i napadi stranih naroda nisu nimalo pomogli u cijeloj stvari.


Kako je trgovačka mreža polako propadala, velik dio pučanstva ostajao je bez posla. Srednji sloj, obrtnici i trgovci, nije više imao što raditi i nije mogao opstati. Trbuhom za kruhom, velike populacije ljudi napuštale su gradove i vraćale se na selo kako bi mogle živjeti od zemlje. No rimskom su poljoprivredom već stoljećima dominirala golema imanja bogatih zemljoposjedničkih magnata na kojima su radili robovi.
U boljim danima Carstva te su agrarne industrije proizvodile značajne viškove i prodavale ih za gotov novac. Sada, kako je novac sve više gubio vrijednosti, ta su roman_coins3.jpgvelika imanja postajala zatvoreni sustavi koji su proizvodili samo za vlastite potrebe.

Ljude koji su dolazili iz gradova zemljoposjednici su upošljavali na svojim imanjima pod uvjetom da im trajno služe. Cijele obitelji tako su postajale trajno vezane uz zemlju koju su obrađivale, a koja zapravo nije bila njihova. Tako se stvarala nova klasa polu-slobodnih ljudi, tzv. kolona. To su bili prethodnici budućih kmetova u onome što su bili začeci feudalnog sustava. Zemljoposjednički magnati isto su tako sve više odbijali plaćanje poreza Carstvu: bilo da su plaćali u bezvrijednome novcu, bilo da su pokazivali otvorenu agresiju prema carskim sakupljačima poreza.

Značajni dijelovi Carstva tako su zapravo postajali zatvorene cjeline za sebe, koje su samo nominalno priznavale vrhovnu carsku vlast.

Sv. Ambrozije u 4. stoljeću (dakle prije početka velikih seoba naroda) već piše da su gradovi u sjevernoj Italiji posve napušteni. Usred opće nesigurnosti 3. stoljeća, gradovi se ili napuštaju ili se zatvaraju u sebe, aktivirajući stare (ili gradeći nove) obrambene zidine. Nestaje javnih površina i javnih građevina, nema više bogatih mecena koji bi financirali velike javne projekte kao što su forumi, kazališta, pompeii_street8.jpgamfiteatri, hramovi, itd. Carevima je sada glavna preokupacija bila vojska, a unutar pojedinačnih gradova glavni je javni interes bila sigurnost u koju su sad išla sva sredstva. Bogati su se pojedinci pak počeli skrbiti uglavnom za sebe jer javni utjecaj i ugled više nije donosio nikakve hvalevrijedne političke bodove.


Konačno, usred opće nesigurnosti i neizvjesnosti, filozofija klasične antike počela se sve više povlačiti pred misticizmom srednjeg vijeka. Kršćanstvo zapravo u 3. stoljeću postaje značajnija religijska komponenta Carstva: tijekom prethodnih dvaju, ono se uglavnom svodilo na prilično nedefinirane i neorganizirane grupice marginalaca koje su s vremena na vrijeme znale iziritirati pokojeg od careva. Sada, kršćani pridobivaju sve više i više sljedbenika koji usred ovozemaljskog kaosa traže utjehu u onozemaljskoj nadi. A i sama se Crkva sve više definira i organizira, postaje rigidnija, dogmatičnija i fanatičnija.


Iako se Rimsko Carstvo uspjelo na koncu oporaviti od opće krize u 3. stoljeću, promjene koje je ta kriza izazvala u samome društvu nisu se mogle ukloniti niti ispraviti. U biti, srednji je vijek već tada ušao na mala vrata.

Goblinov gebis

Galerija

Kliknite na strip za čitanje! Ako želite pogledati starije brojeve posjetite arhivu.

Povezivanje

Primaj obavijesti o novostima na Fantasy Hrvatska putem e-maila!

 
Pratite nas putem RSS-a! Facebook stranica Pratite nas na Twitteru!

Korisnička zona