godzilla2Prošle su već su četiri godine od kada je Ken Watabane, u prethodnom filmu, izgovorio glasovitu rečenicu: "Let them fight". Tada se naslovno čudovište borilo protiv malo poznatog MUTO-a. Ovoga puta će kralj svih čudovišta morati izaći na kraj, ne s jednim, nego s tri čudovišna bića: Rodanom, Mothrom i Kingom Ghidorahom. Kako ta bića izgledaju možete pogledati u novome traileru za film Godzilla: King of the Monsters.

marvels daredevilMali šok je odjeknuo internetom kad je Netflix izjavio kako neće biti 4. sezone "Daredevila". "Marvelov Daredevil se neće vratiti u 4. sezoni na Netflixu" - izjavio je Netflix za CNN. Slijepog odvjetnika iz Hell's Kitchen možda nastavimo gledati negdje drugdje... nadamo se.

grrmartin 300yearsPomahnitalo krenuh 14. listopada na Martinov blog na kojem je objavio vijest o datumu izlaska novog štiva iz serijala "A Song of Ice and Fire". Povratak u Westeros omogućio nam je već danas, pustivši u prodaju prvu od dvije knjige "Fire and Blood: 300 Years Before A Game of Thrones (A Targaryen History)".

HP wizards uniteSredine doslovno nema kad se spomene Harry Potter. Ako spadate u kategoriju obožavatelja sigurni smo da će Vas zainteresirati vijest, ali i mogućnost predbilježbe na igru koju mnogi u svijetu s nestrpljenjem očekuju.

kruna ponoci 2D

Drugi nastavak svjetski poznate tetralogije "Prijestolje od stakla" je objavljen u hrvatskom prijevodu. Pod nasovom "Kruna ponoći" Celaena Sardothien nastavlja obavljati svoju dužnost kao kraljev ubojica, ali na svoj način.

James George Frazer: Zlatna grana

Autor: Veles

zlatna_granaNaslov knjige: Zlatna grana  Autor: sir James George Frazer
Godina izdanja:
2002.
Nakladnik:
Jesenski i Turk
Format:
24
Uvez:
tvrdi
Broj stranica:
636
Prevoditelj:
Dinko Telećan
Jezik originala:
engleski

Priča počinje u antičkoj Italiji, u svetoj šumi pokraj grada Aricija, gdje bezimeni svećenik, poznat samo kao Šumski kralj, s mačem u rukama dan i noć drži stražu u gaju boginje Dijane.

Njegova jedina zadaća? Strpljivo i mrko čekati na izazivača koji bi zašao u sveti gaj, izazvao ga na dvoboj do smrti te preuzeo njegov naslov i dužnost pošto bi ga uspio ubiti.

Koji je bio simbol tog izazova? Umjesto bacanja rukavice, izazivač - potencijalni Šumski kralj, morao bi ubrati posebnu zlatnu granu s određenog drveta. Od tog trena pa nadalje, njegova sudbina bila bi predodređena: smrt ili u boju sa sadašnjim Šumski kraljem ili s budućim izazivačem.

Zvuči li vam ovo kao zaplet za trećerazredni fantasy fanfiction, varate se. Šumski kralj i smrtonosni obred prenošenja te titule doista su postojali i dobro su dokumentirani u spisima antičkih pisaca.

Želja da rasvjetli tajanstvenost tog običaja te odgonetne simboliku zlatne grane u njemu, potaknuli su škotskog antropologa sir James Georga Frazera (1854.-1941.), da posveti glavninu života pisanju svog opus magnum-a. “Zlatna grana” u izdanju nakladničke kuće "Jesenski i Turk", golema je antropološka, etnografska i povijesna studija religioznosti, mitova i obreda, u mnogočemu jedna od klasike i temelja suvremene antropologije. Usprkos činjenici da se skoro sve Frazerove teze, zaključci i teorije u “Zlatnoj grani” danas smatraju zastarjelima, odbačenima ili naprosto pogrešnima.

Vrijedi napomenuti da je Frazer u mnogočemu bio tzv. armchair antropolog. Iako bi na prvo čitanje njegovog djela svatko pomislio da se čovjek koji piše toliko toga o običajima toliko različitih kultura naputovao svijetom u maniri Phileasa Fogga ili se, poput Indiane Jonesa, bratimio svakim plemenom lovaca-sakupljača od Urala do Nove Gvineje, Frazer je zapravo bio knjiški moljac koji je sve podatke za svoju “Zlatnu granu” vadio iz knjižnica Cambridgea, misionarskih spisa te izvještaja britanskih kolonijalista i istraživača.

Stoga njegove teorije i zaključke treba uzimati sa zrnom soli (a pod zrnom zapravo mislimo na soljenku od par kubika kapaciteta). Tim više što je uobičajena simptomatika fantasy fanova koji pročitaju “Zlatnu granu” ta da počinju tražiti paralele između simbolika boja na semaforu i ostataka pradavnih mitova koje odjednom vide u pričama Ivane Brlić Mažuranić.

Jer, kao što su antropolozi i etnografi kasnijih generacija došli do zaključka, jedan od najboljih načina da se objasne magijski običaji, čudna vjerovanja ili mitski rituali raznih kultura jest možda da se o tome prvo pita upravo te ljude, prije nego li se u priču zazovu interpretacije babilonskih mitova, Homerove Ilijade te paralele o uskrsnuću između Ozirisa, Krista i Mitre.

Nadalje, čisto povlačenje paralela, bez puno obzira na jezične ili geografske granice između različitih naroda i kultura, neće nas odvesti daleko u spoznaji. Činjenica da i s ove i s one strane Atlantika postoje vjerovanja u sveto drvo ili boga koji umire pa se preporađa ne vode dalje od pukog anegdote. Manje se može izvući iz hladne komparacije takvih činjeničnih obzervacija, nego iz shvaćanja što pojedinačni mitovi i običaji znače unutar pojedinih kultura kroz koje se razvijaju i koje se oko njih pletu.

Frazer taj vid posve zanemaruje na račun traženja nekih apstraktnih poveznica. Rekavši to, Frazerova “Zlatna grana” u mnogočemu jest klasik bez daljnjega vrijedan čitanja. Ako ništa drugo, vječna vrijednost ove knjige leži u golemom broju opisa pojedinačnih običaja, obreda i vjerovanja najšireg spektra ljudskih kultura. Samo dakle kao antropološka enciklopedija, ona već puno znači.

Ali možda istinski značaj Frazerova djela leži u njegovome stavu, svojevrsnoj zlatnoj sredini između podjednako destruktivnih tendencija današnjeg kulturnog relativizma i ondašnjeg europskog  suprematizma. Frazer, koji je u osnovi pozitivist, jasno odbacuje kao demagogiju Rousseauov ideal “plemenitog divljaka”.

Malo što je lijepo, dobro ili produhovljeno u primitivnim zajednicama i prošlim kulturama, veli Frazer: njihovi običaji i životi su najčešće brutalni i bijedni, a njihova vjerovanja i učenja uglavnom tamnice ljudskog uma. Krvavi antički ritual s kojim započinje svoju studiju možda je najbolji primjer. No, s druge strane, Frazer ne smatra da je moderni “civilizirani čovjek” po ičemu suštinski bolji, pametniji ili uzvišeniji od tih svojih primitivnih predaka. A ipak vidi nadu za ljudski rod u polaganome progresu, od praznovjerja prema znanosti, od brutalnosti prema civiliziranosti.

Civilizacije današnjice, zaključuje Frazer, puno više duguju polaganim i mukotrpnim naporima bezbrojenih plemenskih vračeva i barbarskih umjetnika, nebrojenih i nezapamćenih u dubinama vremena, nego malobrojnim i relativno recentnim otkrićima čuvenih znanstvenika i filozofa, koje znamo iz pisane povijesti.

Goblinov gebis

Galerija

Kliknite na strip za čitanje! Ako želite pogledati starije brojeve posjetite arhivu.

Povezivanje

Primaj obavijesti o novostima na Fantasy Hrvatska putem e-maila!

 
Pratite nas putem RSS-a! Facebook stranica Pratite nas na Twitteru!

Korisnička zona