godzilla2Prošle su već su četiri godine od kada je Ken Watabane, u prethodnom filmu, izgovorio glasovitu rečenicu: "Let them fight". Tada se naslovno čudovište borilo protiv malo poznatog MUTO-a. Ovoga puta će kralj svih čudovišta morati izaći na kraj, ne s jednim, nego s tri čudovišna bića: Rodanom, Mothrom i Kingom Ghidorahom. Kako ta bića izgledaju možete pogledati u novome traileru za film Godzilla: King of the Monsters.

marvels daredevilMali šok je odjeknuo internetom kad je Netflix izjavio kako neće biti 4. sezone "Daredevila". "Marvelov Daredevil se neće vratiti u 4. sezoni na Netflixu" - izjavio je Netflix za CNN. Slijepog odvjetnika iz Hell's Kitchen možda nastavimo gledati negdje drugdje... nadamo se.

grrmartin 300yearsPomahnitalo krenuh 14. listopada na Martinov blog na kojem je objavio vijest o datumu izlaska novog štiva iz serijala "A Song of Ice and Fire". Povratak u Westeros omogućio nam je već danas, pustivši u prodaju prvu od dvije knjige "Fire and Blood: 300 Years Before A Game of Thrones (A Targaryen History)".

HP wizards uniteSredine doslovno nema kad se spomene Harry Potter. Ako spadate u kategoriju obožavatelja sigurni smo da će Vas zainteresirati vijest, ali i mogućnost predbilježbe na igru koju mnogi u svijetu s nestrpljenjem očekuju.

kruna ponoci 2D

Drugi nastavak svjetski poznate tetralogije "Prijestolje od stakla" je objavljen u hrvatskom prijevodu. Pod nasovom "Kruna ponoći" Celaena Sardothien nastavlja obavljati svoju dužnost kao kraljev ubojica, ali na svoj način.

Slavenska mitologija I: Svjetsko stablo

Autor: Veles

"Praslavenski, to je tako tu… treba samo znati gledati.” – Vladimir Nikolajevič Toporov

Od svih indoeuropskih mitologija, slavenska je najmanje poznata i najkompleksnija za izučavanje. Ne postoje nikakvi primarni izvori, poput Edda kod Skandinavaca ili Ilijade kod Grka, u kojima se opisuju praslavenska božanstva i vjerovanja. Svi podaci koje imamo o vjerovanjima i legendama raznih slavenskih naroda dolaze iz doba nakon njihova pokrštavanja; iz kakvih god poganskih korijena da su se one razvijale, do nas su došle prekrivene stoljetnim slojevima kršćanstva. Povijesni zapisi o Slavenima i njihovim vjerovanjima iz stoljeća prije pokrštavanja rijetki su, fragmentarni, zbrčkani i pristrani, budući su najčešće dolazili iz pera kršćanskih misionara kojima je zapravo motivacija bila suzbijanje tog religijskog sustava, a ne njegovo proučavanje.

Zbog ovakve paradoksalne situacije – s jedne strane bogatstvo tradicije, folklora, narodnih običaja, priča i legendi u kojima se naprosto ćuti stara poganska duhovnost, a s druge strane gotovo posvemašnji nedostatak bilo kakvih autentičnih podataka iz povijesnih vremena o tome kakva je točno ta duhovnost bila – učenjaci i entuzijasti zainteresirani za slavensku mitologiju stoljećima već razbijaju glave. 

Do 19. je stoljeća toliko nabujao romantičarski zanos tom tematikom da se svaka vila, zmaj, duh ili lik iz narodne predaje odmah proglašavao zaboravljenim božanstvom, pa su se slavenski bogovi išli i izmišljati ako se ništa pretjerano zanimljivog nije moglo naći u pojedinim lokalnim tradicijama. Takav pristup još je uvijek aktualan na Internetu, zbog čega se nažalost može ustvrditi da je većina web-stranica koje se bave tom tematikom prepuna neutemeljenih gluposti.

S druge strane, od početka 20. stoljeća, znanstvena je zajednica skrenula u drugu krajnost: vodeći se se kroničnim siromaštvom i fragmentiranošću povijesnih podataka, izvlačio se zaključak da Slaveni zapravo i nisu imali nikakvih kompleksnijih božanstava, te da je njihova mitologija bila primitivna i temeljila se samo na štovanju prirode i predaka. Pritom se nije baš previše razmišljalo o tome kakve su to onda bile “napredne” mitologije drugih naroda, te što su zapravo one štovale ako ne personificirane sile prirode i glorificirane duhove predaka?

Treći pristup toj problematici, zlatna sredina, počeo se razvijati kroz drugu polovicu 20. stoljeća. Temeljio se na kritičkom povezivanju obimnog folklornog gradiva s malobrojnim povijesnim izvorima te usporedbom to dvoje s dobro poznatim mitovima drugih indoeuropskih naroda. Ovakvim, gotovo detektivskim pristupom, uspjelo se rekonstruirati određen broj zaboravljenih mitova, te ustvrditi neku osnovnu strukturu praslavenskog panteona.

Pioniri ove metodologije bili su ruski jezikoslovci Vjačeslav Vsevolodovič Ivanov i sada već pokojni Vladimir Nikolajevič Toporov. Njihovim je stopama kod nas krenuo akademik Radoslav Katičić, a slijedili su ga etnolog Vitomir Belaj i slovenski areholog Andrej Pleterski. Njihovu metodologiju i otkrića prikazat ćemo kroz ove članke, počevši, kako je to obično najbolje, od početka.

sm-1_drvo2
Arbor mundi

"Na vrhu tog drveta sokol je vio gnijezdo, u sredini tog drveta pčele viju gnijezdo, a u korijenju tog drveta hermelin je vio gnijezdo, hermelin je vio gnijezdo i izvodio malu djecu, izvodio malu djecu i puštao ih na sinje more." (stara ruska svadbena)

 Stari su Slaveni svijet pojmili kroz simbolizam svetog stabla ili stabla života. Da je tome doista bilo tako, može se ustvrditi po tome što je mitološka slika svetog stabla poznata i prisutna u mitologiji svih indoeuropskih naroda - Praslaveni su u tome pogledu samo nastavljali jednu daleko drevniju sakralnu tradiciju. No isto tako, to je poznato direktno iz ono malo povijesnih zapisa koje imamo o slavenskom pognastvu. Kršćanski misionari koji su u još debelo do 12. stoljeća (pa i kasnije) s mukom pokšrtavali još uvijek pojedina poganska plemena zapadnih Slavena od Alpa do Baltika ostavili su nam između ostalog i napomene kako

"...su među gorama nebrojeni Slaveni poštivali kao boga neko drvo i vrelo koje je bilo do korijenja tog drveta." (zapis nepoznatog franjevca iz 14. stoljeća o slavenskim poganima u dolini Soče, u današnjoj Sloveniji)

"...je bio osim toga ondje i hrast, golem i lisnat, i pod njim osobito ugodan izvor. Priprost puk smatrao ga je svetim jer u njem stanuje neko božanstvo, pa ga je častio s velikim štovanjem." (životopis biskupa Otona iz 12. stoljeća o poganskim Slavenima uz Baltik)


Kult svetog svjetskog stabla bio je starim Slavenima iznimno važan i budući se nije otvoreno kosio s kršćanskim učenjima, preživio je u narodnom vjerovanju kroz duga stoljeća nakon pokrštavanja. Stihovi koji pjevaju o tom mitskom stablu opstali su, iznenađujuće podudarni i detaljni u svom opisu, u pučkim pjesmama mnogih slavenskih naroda. Na primjer, neke ruske svadbene pjesme pjevaju: 

”Raslo je drvce visoko poput čempresova, visoko poput čempresova, lišće mu je široko, lišće mu je široko, vrh mu je zlatan..." 

"Raslo je drvce s tri pogodnosti.... Na vrhu drvca slavuj vije gnijezdo, on nese jaja i vodi malu djecu. Posred drvca šume razjarene pčele... nanose mnogo meda. Pod korijenjem drvca - novi istesan krevet... perina od paperja. A na tom krevetu leži mladoženja sa svojom mladom ženom." 

"A na tom boru tri su pogodnosti: prva pogodnost - razjarene pčele, druga pogodnost - bijeli hermelin, a treća pogodnost - sinji orao."

Varijacija na istu temu iz Slovenije: 

"Pred kućom vam lijepa kruška, i pod kruškom lijepa sjenica, u lijepoj sjenici posteljica, s bijelim ruhom pokrivena... Na njoj leži lijepo tijelo... i uz njega njegova draga..."

A da je zbilja riječ o svetom stablu, jasno se kazuje u ovoj - naizgled kršćanskoj - pjesmi iz Slavonije: 

"Sveti Petar i Nikola i Ivane Krstitelju, koji krsti majki čedo, sam' ne krsti svete jele, jer je jela sama sveta. Iz polak joj pčele lete..."

Ili dvije opširnije varijante iz Šipana blizu Dubrovnika: 

"O javore, zelen bore, lijepo ti t'je ukraj vode! Iz stabra ti voda teče, iz grana čele lete, a vrhom ti biser rađa. Lopče vodu kuničica, čele kupi lisičica, biser bere djevojčica." 

"O javore, zelen bore, lijepo ti t'je ukraj vode! Iz stabra ti voda teče, iz grana čele lete, a u stabru tvoga duba sjedi jato od goluba. I ostale sve grančice napunjaju drobne tice; na vrhu ti orle sjedi, a daleko očim gledi, a kad orle krilim trese, zlatne rese sve potrese."


U svim tim i mnogim drugim tekstovima, opisuje se dakle stablo koje stoji na vodi ili na izvoru. Vrh mu je zlatan ili od nekog drugog dragocjenog materijala (biser) i na njemu se nalaze ptice, povrh kojih, kao vrhovnik, stoluje sokol ili orao. U središtu, među granama, zuje pčelice i prave med. Iz korijena stabla teče voda a ono što se nalazi u izvoru, pod korijenjem, u dnu stabla, pomalo je nejasnije - ili postelja od perina i paperja, ili hermelin ili kuna. Očtio, riječ je o nečem mekanom, puflastom, dlakavom, reklo bi se, bogato opremljenom i, u neku ruku, skrivenom.

Ove pjesme - mahom svadbene, uskršnje ili, jednom riječju, blagdanske - kao da na neki način izbjegavaju reći što je to točno u korijenju drveta, maltene umataju to u krzno ili posteljinu.

No postoje i drugi slavenski tekstovi, po naravi puno tajanstveniji, mračniji i, jednom riječju, poganskiji, koji točno opisuju što se nalazi u dnu svjetskog drveta. Riječ je o zagovorima i urocima koji su se kroz stoljeća i u tajnosti prenosili među pučkim vračarama, iscjeliteljima i vješticama, a etnografi su neke od njih uz puno muke uspjeli otkriti i zapisati tijekom zadnja dva stoljeća.

Ako se uzmu bjeloruski zagovori protiv zmijska ugriza i njihov tekst se usporedi s tekstovima gore opisanih blagdanskih pjesama, dobiva se, iz neba pa u rebra, odmah jasno crno na bijelo: 

"Na ravnom polju je jabuka, pod tom jabukom je gnijezdo od runa crnog ovna; a u tom gnijezdu je zmija." 

"Na ravnom polju, na sinjem moru stoji dub široka lišća. Pod tim su dubom stare ovce, ovce od prošle godine, crna vuna. Na toj vuni leži zmija zmijska."


I tako dalje. Dakle, u onom puflastom, mekanom, pokraj vode u dnu stabla, zapravo leži zmija. I sad se polako uspostavlja cjelokupna mitska slika svjetskog stabla. Na zlatnom, bisernom, sjajnom vrhu - orao i ptice, u sredini pčele, u dnu voda, vuna ili krzno i zmija u njoj. Svatko tko je iole upoznat s nordijskom mitologijom, odmah će uočiti paralelu sa skandinavskim svetim jasenom Yggdrasilom, kojem na vrhu stoji orao sa sokolom Vedrfolnirom među očima, dok mu se oko korijenja plete zmaj Nidhogg. U proznoj Eddi spominju se i pčele koje lete oko jasena.

sm-1_yggdrasil Sveto stablo Yggdrasil, prikaz na vikinškoj tapiseriji iz 9. stoljeća

A da je ta mitska predaja doista još iz praindoeuropskih vremena može pokazati i usporedba sa još drevnijim primjerom, Homerovom Ilijadom, u kojoj se pjeva: 

"Mi smo oko vrela kod svetih žrtvenika prinosili besmrtnicima svečane žrtve bez mane ispod lijepe platane, odakle je tekla bistra voda; tamo se pojavilo veliko znamenje; golema zmija... strašna... naglo je izmigoljila ispod žrtvenika i odmah nasrnula na platanu. Tamo su pak bili vrapčići, luda djeca, na najvišoj grani i skrili se pod lišćem, njih osam, a majka je bila deveta... Tamo ih je zmija proždirala, oni su jadno cvrkutali..."

sm-1_zbruch2
Zbručki idol

Zatvorimo krug sa u suštini istom scenom, koja se javlja u pjesmama o svetom stablu zabilježenim na otoku Šipanu: 

" O javore, zelen bore... U stablu ti ljuti zmaje, u granam ti soko sivi. Soko sivi gnijezdo vije. Zmaj sokolu poručuje: O sokole, moj sokole! Ne vij gnijezdo više mene, er ću zmaje pustit plame; gnijezdo ću ti opaliti, tiće ću ti izvaliti, izvaliti i podaviti..."

Ovo je dakle prastara predodžba o ustrojstvu svijeta koju u osnovi dijele sve indoeuropske kulture. Usprkos onome što se često piše u literaturi, konkretna vrsta stabla izgleda nije presudna.

Iako su Slaveni, čini se, preferirali hrast (dub), sveto stablo lako je moglo biti i jela, bor, čempres, jabuka pa čak i kruška.

Bitan je opis i sama struktura stabla. Nije teško zaključiti da njegova tripartitna podjela - vrh, deblo, korijenje - asocira zapravo na mitsku podjelu svijeta. Simbolika sa pticom, pčelama i zmijom to jasno sugerira. Vrh stabla, od dragocjenog materijala i nastanjen pticama, su nebesa. Deblo s pčelama je smrtni svijet. Dno i korijenje je podzemlje gdje se uvija zmija. Voda na kojoj stablo počiva, pa makar u folklornim tekstovima bila tek izvor, zapravo simbolizira praiskonski ocean iz kojeg se cijela kreacija uzdigla.

Da su Slaveni doista vidjeli svemir podijeljenim na te tri razine poznato je i iz povijesnih izvora. Tako su biografi njemačkog biskupa Otona, koji je u 12. stoljeću pokrštavao Slavene u gradu Szcezinu na današnjoj sjevernoj njemačko-poljskoj granici zapisali kako su

"...svećenici kumira tvrdili da najviši bog zato ima tri glave jer vlada trima kraljevstvima, to jest nebeskim, zemaljskim i podzemnim.”


Ista je struktura uočljiva i na jednom od rijetkih poznatih kipova staroslavenskih božanstava, pronađenom na obali Zbruća, pritoka Dnjestera, u Galiciji na granici Poljske i Ukrajine (prikazan slijeva).

Svjetsko stablo sa svoje tri razine poprište je mitske drame. Zmija iz korijenja, skrivena u vuni, u krznu, u dnu blizu praiskonskih voda, diže se i napada ptice u vrhu stabla, prijeteći njihovom vrhovniku, sokolu ili orlu. Iza ove životinjske simbolike skrivaju se likovi moćnih božanstva donjeg i gornjeg svijeta, čiji je kozmički sukob jedan od temeljnih indoeuropskih mitova - olujni mit o sukobu boga Gromovnika i boga Zmaja.



Izvori: 

R. Katicic - "Božanski boj", Zagreb, 2008.
V. Belaj - "Hod kroz godinu" Zagreb, 1998.

Goblinov gebis

Galerija

Kliknite na strip za čitanje! Ako želite pogledati starije brojeve posjetite arhivu.

Povezivanje

Primaj obavijesti o novostima na Fantasy Hrvatska putem e-maila!

 
Pratite nas putem RSS-a! Facebook stranica Pratite nas na Twitteru!

Korisnička zona