kruna ponoci 2D

Drugi nastavak svjetski poznate tetralogije "Prijestolje od stakla" je objavljen u hrvatskom prijevodu. Pod nasovom "Kruna ponoći" Celaena Sardothien nastavlja obavljati svoju dužnost kao kraljev ubojica, ali na svoj način.

got vii  HBO je nakon dugo očekivanja najavio datum premijere i prikazivanja nove sezone serijala pod nazivom Igra prijestolja VII.

uskoci 250

Nakon što se popularna kartaška start-up igra rasprodala u Hrvatskoj i dugo vremena je nije bilo u prodaji od sada ju možete naručiti preko nas.

Njezina maloprodajna cijena je 80,00kn, ali za sve koji se jave na naš mail Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite. i naruče sa svojim podacima (ime i prezime, adresa i kontakt telefon) dobit će popust od 20%. Dostava je 20kn.

Nažalost hrvatska verzije igre više ne postoji, a u prodaji je samo engleska i njemačka verzija igre. Pravila su u svakoj igri na sva tri jezika (hr, en, de), a samo karte su na engleskom ili njemačkoj jeziku.

Uskoci i dalje nisu u slobodnoj prodaji stoga ne vjerujemo da ćete ih naći u trgovinama i ovo je jedinstvena prilika da se dokopate svojeg primjerka ove igre.

Više o igri možete pročitati u našoj recenziji: Uskoci - kartaška igra o hrvatskim gusarima

IMG 3048Već smo tradicionalno na 36. Danima znanstvene fantastike uživali u predavanjima, radionicama, kvizovima i filmskim projekcijama uz cosplayere i odličnu organizaciju. No, moramo istaknuti najzabavniji dio SFerakona - naime, po prvi put na zagrebačkoj konvenciji uživali smo u predstavi u pet činova Dr.Horrible koji se odvijao kroz cjelodnevni subotnji program i dobio pozitivnu reakciju većine posjetitelja. Isto tako smo uživali i u predavanjima počasnih gostiju Chrisa Becketta i Nikolasa Lloyda. No, da se vratimo na početak...

sferaI ove godine možete uživati u programima 36.Dane znanstvene fantastike pod popularnim nazivom SFerakon 2014. Tema ovogodišnjeg SFeraKona su "Paralaleni svjetovi i alternativna povijest", a s tom temom vas tradicionalno čekaju radionice, predavanja, cosplayeri te poznati domaći i strani predavači.

Ciklus fantasy članaka: Platon i Tolkien 3. dio

Autor: Veles

platonFilozofski kralj

"Dok filozofi ne postanu kraljevi… ili oni koji se sada zovu kraljevima i vladarima ne počnu iskreno i ozbiljno filozofirati... neće biti kraja, dragi Glaukone… patnjama ljudskog roda.” - Republika, 473c-d.

Ovo je centralna misao Platonove Republike i vjerojatno temelj cijele njegove filozofije. Često se krivo interpretira, u smislu da je Platon bio naivni idealist koji je zamislio utopijsko društvo u kojem bi sva vlast pala u ruke nekog nedokučivog vijeća mudraca.  No u Platonovom shvaćanju, filozof - kako je objašnjeno u prethodnom članku – nije netko tko znanje i mudrost shvaća kao bogomdanu privilegiju, nego kao osobnu odgovornost da pomogne drugima. Tako je i filozofski kralj idealan vladar zato jer shvaća da vladanje nad drugima nije privilegija, nego odgovornost. To je vještina, poput znanosti, umjetnosti ili obrta, koja zahtjeva trud, znanje, osobnu predanost i stalno usavršavanje, a sve s ciljem da stvori bolje društvo, koje će omogućiti spašavanje što većeg broja ljudi iz Platonove spilje neznanja. Slikovit primjer koji Platon daje u Republici jest onaj države kao broda, a vladara kao kapetana. Pravom kapetanu neće biti od nikakve koristi što je možda najjači ili najbogatiji čovjek na brodu. On ne donosi zapovijedi da bi se posadi svidio, niti provodi referendum da bi većina odlučila što će i kako će s brodom.  On neće s njima upirati u vesla, potezati jedra ili se verati po jarbolima, nego će provoditi svoje vrijeme zureći noću u zvijezda a danju u karte. No on u konačnici zna što je nužno napraviti da svoju posadu očuva živim i zdravim na moru, a brod dovede sigurno do luke.

aragornFilozofski kralj u Tolkienovom Gospodaru jest, očito, Aragorn. Kroz sve tri knjige, njegov se lik otkriva čitaocu kroz svojevrsnu evoluciju, u kojoj se kao njegove najznačajnije osobine ocrtavaju strpljivost, trud i upornost, usprkos svim izgledima. Iako je on rođeni vođa, s voljom i moći dovoljno jakom da se suprotstavi samome Sauronu, Aragorn je kroz glavninu radnje Gospodara zapravo delegiran u položaj sljedbenika i to stoički prihvaća. Isprva ga zasjenjuje Gandalfov lik, a potom je suptilno natuknut njegov sukob s Boromirom oko vodstva prstenova družine. I dok Boromir želi preuzeti vodstvo da bi mogao odlučiti što će biti s prstenom - ili ga, u konačnici, sam preuzeti kao vođa - Aragorn svoje vodstvo doživljava samo kao služenje i zaštitu Froda u njegovom poduhvatu. U drugoj knjizi, pak, Aragorn pokorno služi ostarjelom Teodenu, kralju koji je i po svojim sposobnostima i svojem podrijetlu daleko ispod njega. Čak i u trećoj knjizi, kada napokon preuzima inicijativu i vodstvo u ratu, Aragorn i dalje odbija preuzeti vlast na koju ima svako pravo - dapače, svi koji ga znaju žarko žele da vlada nad njima - sve dok Sauronova prijetnja ne bude okončana! 

AragornCrownZanimljiv detalj: u trećoj knjizi Aragorn dolazi u spas Minas Tirithu i u Pelenorskoj se bitci otkriva svoje kraljevsko znamenje kao - kapetan broda! Dapače, on je potomak kraljevske loze drevnih Numenoraca, čuvenih kao pomoraca. Ali da krv i podrijetlo nikad ne igraju nikakvu presudnu ulogu, Tolkien u trećoj knjizi odmah ilustrira otkrivajući nam i crne Numonorce, potomke istog naroda kao i Aragorn, koji su međutim potpali pod Sauronovu sjenu i postali najopakiji od njegovih živućih slugu. Ono što Aragorna čini pravim vladarem nije ni njegovo podrijetlo ni nekakva sudbina, nego njegova spremnost da drugima služi, iako vjerojatno u cijeloj knjizi on ima najviše prava da drugima vlada. No on je sprema žrtvovati to svoje pravo, a ne živote svojih podanika, kako bi se uspjeli ostvariti neki ideali. Pravi je vođa, dakle, i kod Platona i kod Tolkiena, zapravo službenik svojim podanicima, koji ih usmjerava znajući pritom što je nužno napraviti da svi skupa ostvare neki zajednički interes.

To je bio cilj sve Platonove filozofije, te djelovanja njegove Akademije: odgoj i obrazovanje takvih novih vladara za grčke polise, koji bi znali i kako ispravno vladati i kako ispravno služiti drugima. Platon je živio i djelovao u sumraku klasične atenske države, jedne od prvih demokracija u povijesti, a kao i mnogi nakon njega, jasno je uviđao kako demokracija samoj sebi postaje najveći neprijatelj. Daj ljudima slobodu da odlučuju o svojoj sudbini i sve su šanse da će se vlastitim izborom dovesti do propasti! Usred relativne slobode i demokratičnosti antičke Atene, mase njenih stanovnika i državnika povodile su se za najgorim demagogijama i politikama, zavedeni iluzijama o veličini i moći, umjesto da, vođeni razumom, teže onome što je ispravno i dobro.

To nas vodi do čuvene legende o Atlantidi, jednoj od posljednjih Platonovih lekcija, te još jednoj vrlo očitoj poveznici između njegove filozofije i Tolkienove fantazije, o kojoj više čitajte u zadnjem EKSTRA članku.

Comments   

 
0 #13 DS 2012-03-01 14:42
Bolje ovo nego onaj mistički treš koji po forumu keljiš. :D
Quote
 
 
0 #12 Alis Wronsky 2012-03-01 12:14
ZZZZ...Jebali vas bogovi, nisam uspjela ni ukapirati o čemu raspravljate, s obzirom da sam se od dosade uspavala:)))
Quote
 
 
0 #11 DS 2012-02-29 16:40
Friedmana nisam spomenuo u kontekstu tipa organizacije ili bilo što takvo nego u kontekstu živog projekta, kao što u prethodnom komentaru i piše.
Quote
 
 
0 #10 Veles 2012-02-29 15:06
Spominješ Friedmana a on je apsolutna epistemološka suprotnost Platona, naime Poper i Hayek, od kojih je Friedman potekao, užasavali su se Republike, smatrajući je, upravo kao i ti, opisom totalitarnog i eugeničkog društva (a ono što ih je vjeroatno užasavala jest implikacija da vladajuće kasta ne bi smjela posjedovati stvari, to izgleda libertanci i neoliberali doživljavaju kao temeljnu uzrupaciju ljudske slobode :))))

Djalozi se proučavaju već preko 2000 godina, ali tekstualni kriticizam i jalovo dokazivanje koji je dijalog nastao prije a koji poslije relativno su recentna i uglavnom prilično neuspješna opsesija, koja dobrim dijelom zapada u cirkularnu logiku. Ono što je u antici smatrano bitnim bio je redoslijed po kojim se dijaloge treba čitati, a ne redoslijed po kojem su nastajali, jer se podrazumijevalo da ih je Platon sve napisao u jednom mahu.
Quote
 
 
0 #9 DS 2012-02-29 14:18
Nema superljepljivih dokaza, ima mnoštva indikacija, van i unutar dijaloga, poput intenziteta opisa Sokrata. Budući da već 2000 godina postoje ljudi koji se bave povijesnom analizom Platonovih dijaloga, više smisla ima pretpostaviti da su oni okvirno bliže mogućoj istini, nego nekome tko nonšalantno odbacuje njihova istraživanja da bi odgovarala njegovima. Nadalje, poanta je da Politea nije tek simbolički traktat i stoga se tako niti ne smije čitati. Politea je bila ideja kako društvo treba izgledati, i Platon je sam pokušao provesti je u djelo, stoga Politeu ne valja čitati kao štogod mističko, nego kao živi projekt. Platon je bio prvi takav, a u praksi su historije neki drugi takvi projekti neugodno uspjeli, poput Friedmanovog u Južnoj Americi, nedavno.
Quote
 
 
0 #8 Veles 2012-02-29 13:25
Ali ja nigdje nisam ni rekao da Politeu treba shvaćati kao potpunu alegoriju, nego da tekst treba shvatiti simbolički. U Politei se, konkretno, vrlo zamršeno isprepliću pitanja grada i čovjeka, tj., pojedinca i društva, te se jedno koristi kao aluzija na drugo i obrnuto i ne možeš zato polis, koji Sokrat gradi u govoru i za koji kaže da ga gradi zato da bi iluminirao što se događa u ljudskoj duši, uzimati kao doslovan recept za idealan grad. Konkretno, vrlo je zanimljivo da niti jedan stanovnik tog idealnog polisa nema potpunu, tripartitnu dušu - drugim riječima, taj grad praktički ne nastanju ljudi. S druge strane, opet nije ispravno smatrati Politeu samo kao frojdivski trakat o psihologiji duše. Ona je i jedno i drugo i zato je, kao centralno Platonovo dijelo, gdje se nalaze pojedinac i društvo, toliko kompleksna.

Btw, nema apsolutno nikakvih dokaza kada je koji dijalog pisan.
Quote
 
 
0 #7 DS 2012-02-29 12:11
Platon se u Zakonima, gdje jasno izražava namjeru stvaranja najboljeg grada, referira na Politeu. U tekstu utvrđuje da je Politea ono najbolje kakvo bi trebalo biti, a ovdje piše o onome najboljem kakvo može biti. Platon je Zakone napisao nakog što je fejlao da svoje ideje iz Politee provede pod Dionizijem. Sve u svemu, Platon se aktivno bavio nastojanjem da oblikuje pravedno društvo prakse, a guideline mu je bila njegova teorija. Shvaćati tekst kao potpunu alegoriju znači ne razumjeti Platona kao čovjeka.
Quote
 
 
0 #6 Veles 2012-02-29 11:07
Jest, bila je. Samo što su Zakoni tekst u kojem se daje recepturu za izgradnju savršenog grada kako ga je on vidio. Politea daje principe na kojima se konstituira pravedan pojedinac kao dio pravednog društva. U njoj tek sami izlazimo iz spilje. A u Zakonima se vraćamo natrag u spilju (doduše onu Zeusovu na Kreti, ali hint je poprilično očit).

Ne bi li ovo bila izvrsna tema za raspravu na tvom novom FORMUmu, radije nego pod SJENOM članaka na fantasy.hr-u?
Quote
 
 
0 #5 DS 2012-02-29 10:46
Nije. To mu je prvi pokušaj da uopće svoju teoriju prenese u praksu. Uvjeti u kojima je to radio ukazuju da je mislio ozbiljno. To utvrđuju Zakoni i Državnik. Platon ima mnogo svojih metafora/alegor ija, i ni jedna ne služi tome da objasni veću alegoriju. Politea je bila njegov metod izlaska društva iz sjene do ideala.
Quote
 
 
0 #4 Veles 2012-02-28 22:02
Je.
Quote
 

Add comment


Security code
Refresh

Goblinov gebis

Galerija

Kliknite na strip za čitanje! Ako želite pogledati starije brojeve posjetite arhivu.

Povezivanje

Primaj obavijesti o novostima na Fantasy Hrvatska putem e-maila!

 
Pratite nas putem RSS-a! Facebook stranica Pratite nas na Twitteru!

Korisnička zona